bittersweet dancing

Da ostane zabilježeno, danas je bio baš dobar dan.

Veselje oko nečeg što nitko od vas ne bi shvatio, zatim boravak u prirodi na prekrasnom suncu, dragocjeno vrijeme s obitelji...

Da, meni je bilo baš super.

Ja bih još ovako dobrih dana.

I opet je došla takva faza. :-)

Kao što sam prije nekog vremena zatvorila blog, pa onda uskoro ponovno nastavila pisati, sad zato odlazim na odmor...



Istina je da mi se trenutno ne da pisati blog. Nikad to ni nije bilo nešto ozbiljno, samo zezancija, ljudi iz razreda i tak... A primijetila sam i da dosta ljudi zatvara blogove jer im je dosta razmišljanja o svemu što pišu, neznanja o tome tko sve ovo čita, neshvaćenosti na bazi postova... Znam na što misle, jer sam često i sama razmišljala o tome. Svaka rečenica je prošla nekoliko carina i cenzura u mojoj glavi prije nego što je završila na ovoj stranici.

Također, meni je apsolutno jasno da nitko tko bi čitao ovaj blog ne može znati kakva sam ja zapravo, niti ja to tražim od nekog. Ovdje su se samo našli neki kristalići iz mog ogledala, a ne moji stvarni strahovi, želje, nade, problemi... Jer ako ne mogu zadržati za sebe nešto do čega mi je stalo da ostane tajna, onda ne mogu to tražiti ni od kog drugog. Valjda je svima jasno da je Blog potpuno javna stvar, i nemaš nikakvu kontrolu nad time tko što čita (za razliku od nekih drugih web journal usluga,ali to je druga priča). I nije tako teško saznati tko je tko. Ja sam sasvim slučajno, preko linkova ili postova, a ponekad i bez toga, došla do blogova barem 10-ak ljudi koje znam u stvarnom životu. Normalno da netko tako može doći i do mog.

Ima Blog i svojih dobrih strana, jasno. Lijep je to osjećaj kad vidiš da ti je netko ostavio komentar, da je potrošio dio svog slobodnog vremena na tebe, sjetio te se... Možeš upoznati nove ljude, ili ostati u kontaktu s onima koje možda inače ne vidiš, ili makar ne onoliko koliko bi to htio. U svojim postovima možeš se ispucati (naravno, koliko sam sebi to dopustiš), potražiti tuđe mišljenje, podijeliti veselje... Blog postane pravi mali svijet.

No nije ni to za svakoga... Često čitam neke fakat super blogove, ljudi koji jednostavno imaju tu žicu za "blogiranje" i što je još važnije, volju... Meni je pisanje postova postalo pomalo teret, jer nikad nisam ni bila pretjerano zainteresirana za to, nisam unosila sebe u to. I to se vidi, jer na blogu nema osobnih detalja, nema priča o onome što nas čini čovjekom, o osjećajima i razmišljanjima... Ja jednostavno nisam takav tip, jer sam vrlo privatna osoba, i malo me ljudi zapravo zna (možda nitko onako kao bih htjela, onako kako stvarno jesam).

Zato, da bih sebi olakšala, a i poštedila druge od onakvih ustala-se-jela-bila-u-školi-itd. postova, odlazim na odmor od blogiranja. Ostavljam sva vrata otvorena, i ovo nipošto ne znači da napuštam ove krugove... Previše me zabavlja ovo društvo na blogovima ljudi s kojima se družim i previše volim ostajanje u kontaktu preko komentara da bi se mogla svega toga samo tako odreći. Ovo samo znači da ne očekujete neke nove postove. Možda (vjerojatno) će doći kad me pukne inspiracija, ali ja se oslobađam pritiska. :-)

Uživajte svi u životu, svaki dan je poseban...

Znam, znam, baš sam lijena. U svoju obranu imam reći jedino to da sam stvarno namjeravala napisati doživljaje iz Italije nadugo i naširoko, popraćeno slikama, i to čim sam se malo odmorila od puta, dakle u srijedu ili četvrtak. No onda je nastao problem da nisam mogla slike uploadati, a nije mi se dalo pisati bez njih, i tako sam dan za danom odgađala pisanje posta. Zatim su neke od mojih navijačica već stavile stvarno detaljne opise, sa puno lijepih slikica...

Tako sam ja odlučila da ću se ovaj put izvući, a ubuduće obećajem da neću odlagati pisanje postova, jer se tako oni nikad ne napišu. ;-)

Pa koga zanima naš fenomenalan put u Italiju i na Siciliju, neka pogleda ove blogove: Marina, Petra, Dina, Jelena.

Stvarno nam je bilo super. I sad evo sjedim i razmišljam kako da u par riječi napišem ono najvažnije, nešto što će mi posebno ostati u sjećanju od tih tjedan dana provedenih zajedno... I ne mogu, jer sve skupa je cjelovit i poseban doživljaj. Figariranja kose u samostanu, probavanje koreografije po paklenom suncu, spavanje/nespavanje u autobusu, pinky moda, gljivična juha, dolazak na "seosko imanje" Arenella, fancy večera, navijanje sa Španjolkama, vezanje "gumielastike" na nogu, zajedničko pjevanje Kad si sretan na 5 različitih jezika, Diridika, diskriminacija građana izvan EU, "3 majice 10 euro", razbacivanje na podiju prije proglašenja, juriš na McDonald's, Kokolo i još tisuću malih sitnica, sve su to samo djelići jedne pustolovine koju nećemo skoro zaboraviti. I za kraj, bellissimas ragazzas: I opet... Dunavom!



(i da, shvaćam da oni koji ne znaju o čemu se radi vjerojatno misle da sam skroz skrenula... ;-))




Inače, imam slobodna ova dva dana jer je u četvrtak županijsko natjecanje iz hrvatskog... I iako bih se trebala pripremati, ne radim ništa, već dangubim uz televizor i kompjuter... Ali eto, mora čovjek malo i uživati. Sutra ću, nadam se, makar malo prelistati tu gramatiku, i to je to.






P.S. Počivaj u miru papa Ivan Pavao II. Riječi su suvišne.

Samo vrlo kratko javljanje prije odlaska... Kofer je uglavnom spakiran, nadam se da sam sve uzela, još mi preostaje spremanje u kupaonici i to bi bilo to. Jedva čekam, znam da će nam biti odlično... Sicilija, evo nas! :-)

Veliki pozdrav onima koji su danas još eto nekako preživjeli taj dan, sad imamo 10-tak dana odmora... A kao da je jučer bio Božić, barem se meni tako čini!

Pusa Vani, Irmi i ostalima koji možda slučajno nalete ovdje... Vidimo se uskoro!

Otkud naslov, pitate se? Eto, sad jedem breskve, a Vana Vanić i Mica Tea napravile plakat o bananama... Nema baš nekog smisla, ali eto... :-)

I kaj se događa... Ništa zapravo... Živimo dan po dan, čekamo vikend i tako svaki put iznova. No kad se sve zbroji i oduzme (jer ipak smo mi matematička škola ;-)), mislim da nam nije ni tako loše u životu. Ima i lošijih i boljih dana, ali ipak je sve to normalno. Zato sam sad baš nekako OK.

Kao što su već neke od cura iz moje ekipe objavile (Marina,Dina), za 17 dana idemo na Europsko natjecanje u twirlingu na Siciliju... I iako mi se dosad baš i nije pretjerano išlo, sad sam već uzbuđena i mislim da će nam biti super!

A da i vi malo vidite što nas čeka, evo par slika...

<= dvorana izvana

<= eto, tu mi idemo... :-)

<= uske uličice Sirakuze

<= a ovakvi su naši pomponi... :-) (stavila bih ja i naše slike, ali ne mogu sad naći nijednu, pa eto...)


Sad vas više neću daviti navijačicama i našim putovanjim, možete odahnuti... (makar na neko vrijeme) ;-)

Kao što je Vana već spomenula, sinoć smo gledali taj film, i meni je isto bilo baš OK, i ljudi s kojima sam bila, a i film je solidan - neobičan, ali zanimljiv na jedan poseban način... I na kavi poslije mi je bilo super (neke stvari su me pomalo i iznenadile...ali neću sada ulaziti u to),a Vana Vanich, i meni je bilo baš lijepo među onim ludim ponoćnim šetačima pasa... Ludo, kad ti kažem... Trebamo to ponekad ponoviti...(iako bi možda bilo pametnije negdje na toplom, jer kad sam se sinoć vraćala doma noge su mi bile dva komada leda...)

I pričali smo o tome kamo ćemo na maturalac... Zasad, koliko vidim, dosta je ljudi za Grčku... Neki su za Španjolsku, a ima ih par i za Amsterdam ili možda Prag... Meni je Grčka OK, i dosta ljudi koji su bili kažu da je to dobar izbor za maturalac ili možda bolje za apsolventsko putovanje...Bilo bi mi super i da idemo u Španjolsku (nema veze kaj sam bila, pa baš zbog toga bi mi bilo fenomenalno da idem opet, luda zabava, svi znaju da su tamo ludi provodi, a ima se i kaj za vidjeti...i meni je taj cijeli mentalitet super, ljudi su uglavnom otvoreni i ležerni... ja bih definitivno voljela ići tamo). Jedino nisam baš za Amsterdam i Prag, ovo prvo zbog toga jer svi znamo kaj ljude privlači tamo (sigurna sam da je i grad lijep i da je sve to skupa divno i krasno, samo nešto sumnjam da je to istinska motivacija za odabir Amsterdama...;-)), a u Prag ne bi jednostavno zbog toga kaj mislim da se tamo može otići i kao na izlet, pa nam je bolje da si organiziramo nešto drugo za maturalac.

Eto, to je moje mišljenje, no ne žuri nam se pretjerano, pa imamo još vremena za odlučiti. Ima li možda još nekih prijedloga?

To je sve što imam za reći u ovom trenutku.

Evo da isprobam...

Yippee, radi! :-) Thnx Irma!

Pokušavam skužiti kako staviti slike uz post (so shoot me ;-))... Želi netko pomoći?

Znam, rekla sam da je blog zatvoren, i zapravo i je...

Ali eto, sa malom promjenom dizajna i svega, došlo mi je da pišem.

Tako čitam ja neke blogove ljudi koje znam, neke malo više, neke malo manje, neke bih željela da ne znam... I skužim kako je svijet malen. (Da, hvala, znala sam ja to i prije.) Jer ako ti se da, i ako u tom trenutku nemaš pametnijeg posla, ti na Blogu otkriješ cijele obitelji, sportske ekipe, društva, bendove, ljubavne parove, razrede... I sve je ovo samo Big Brother, osim što nitko ne dobije milijun kuna i svi to radimo besplatno. A zašto? Zato jer smo svi ekshibicionisti i voajeri, eto zato. (Kome su preteške riječi, neka pogleda u rječnik.)

I onda netko kaže da piše blog samo zbog sebe, i da ga/ju nije briga što drugi misle. Kak da ne, a Internet je kućna mreža ako je to istina. Ako nekoga stvarno nije briga što drugi misle i što će reći na post o novim doživljajima u tuđem životu, taj netko ne piše svoje misli negdje gdje ih svi mogu pročitati, i ne gleda kad će se ona brojkica iza riječi Komentari povećati. Za privatne misli postoje staromodni dnevnici, uostalom, sve je ionako u našoj glavi, pa se u njoj većina stvari može i riješiti.

I tako, malo-pomalo, stvori se novo društvo na blogu. Neke znaš, neke ne. I onda opet, kao u stvarnom životu, ne možeš napraviti (napisati) ništa a da se to ne širi i prepričava dalje. (Ovdje ne mislim na sebe, jer upravo iz tog razloga nikad ne pišem ništa bitnog na blogu.) Vjerujte mi, odrasla sam u mjestu u kojem praktički znaš svakog, i svatko više-manje zna tebe, ako nište drugo, onda po tračevima. I priče se uvijek jako brzo šire. A sad je blog samo produžetak toga.

Neka, barem je zabavno. U tome je valjda i bit svega. Da ne spominjem da možeš čitati o ljudima koje nisi dugo vidio, ili s kojima nisi više u kontaktu, ili s kojima se nikad ne bi družio i otkriti kako drugi ljudi razmišljaju i pišu o njima. Fascinantno je to, zapravo. Bila bi dobra tema za maturalni rad, recimo. Ili za još nekoliko stotina ovakvih postova.

Najbolja stvar je da iz ovog svijeta možeš otići kad želiš. I biti tko hoćeš.

A sad mi je dosta filozofiranja. :-)

E pa, ovako, s obzirom na to da sam ja ovaj blogich ionako otvorila prvenstveno zbog najdraže jedne od dva bedaka, i da mi baš i nije bio neki gušt pisati u njega, što se odrazilo i na zanimljivost dotičnog teksta, kako mi je smjerno na to ukazao blogger prkno, ovaj blog proglašavam zatvorenim. ;-)

Ionako je samo stajao, a meni se fakat nije dalo pisati u to, jer stvari koje me nekad fakat muče neću ziher objavljivati javnosti, a neću valjati gluposti reda radi jer nisam taj tip... Tko voli, nek izvoli, ja ne budem.

To bi bilo to od mene zasada, vidimo se na komentarima po okolnim blogovima, this baby is closed.

:-)

Nikako da napišem nešto novo na blog... Ili nemam snage, ili sam preumorna, ili mi se ne da pa zaboravim i tako stalno iznova... I onda kad sam baš imala želju pisati, blog naravno nije radio... Čist Murphyjev zakon...

Danas mi je bio užasno naporan dan, ali eto ipak sam ostala živa. Hrvatski nije bio težak, sam kaqd nikad ne znam u čemu sam se zeznula misleći da to nekaj znam, a i ne znam kako će profa ocjenjivati. Ma vidjet ćemo... Glazbeni me tako bio bedirao, fakat me bilo strah kako ću ja to odgovarati, ali ipak je sve dobro prošlo, pa je to još jedna zaključena petica... Hvala Bogu, jedna briga manje, makar za 2 tjedna.

I onda to školsko natjecanje iz latinskog... jedan malo veći tekst, samo prijevod latinski hrvatski, rječnik na klupi, sat i pol vremena... Počnem lijepo ležerno, mislim sve ću ja to stići, pa onda skužim kak su neke rečenice zeznute... Na kraju sam napisala sve, ali neke stvari baš nemaju smisla onako kako sam prevela... A šta ja mogu, vidjet ćemo sutra, bit će mi bed samo ako budem baš skroz zadnja... No netko mora i to. ;-)

Moram učiti kemiju, ali to ću ujutro, moram i matematiku probat sutra poboljšati, ali to se neću zamarati... Tak da večeras samo uživam, baš me briga...

Još da mogu do svojih mp3 sa starog kompa, bilo bi savršeno...

Netko je dobio novi komp... :-D

Uživajte u novogodišnjem slavlju!

Do sljedeće godine...

Bozic je prosao, ali eto sa malim zakasnjenjem...

Ove godine mi je bilo bas super... Malo smo promijenili obiteljsku tradiciju - naime, dosada smo se svi okupljali kod bake na Badnjak, no ove godine smo to premjestili na Bozic popodne. Tako da smo mama, tata i ja ove godine Badnjak proveli sami i bilo nam je bas lijepo... Prosle godine tata nije bio tu, pa mama i ja nismo imali bor, zato je ove godine bilo jos bolje... Ja sam okitila bor (i bas je dobar! ;-)), vecerali smo bakalar i poslije slusali glazbu (bozicne pjesme, The Platters, Queen, malo klasike...svasta uglavnom), pa gledali TV... Uglavnom, prvo je otisla mama spavati, pa tata, a ja sam jos malo citala, pa zaspala u 3...

I tako ujutro... Moji su me probudili da idemo otvarati darove... Kao mala djeca! ;-) Dobila sam ogrtac za kupanje (lijepi flufasti :-)) i super majice... a i novi kompjuter bi trebao uskoro stici... A ove godine sam i njima kupila bas dobre darove, i drago mi je da su im se svidjeli... Tako smo poslije gledali DVD kolekciju najboljih video hitova Queen koju sam kupila tati... I tak... Popodne baki i djedi, fino sam se sa djedom napricala i bas mi je dobro bilo... Fini kolaci, jos super darova...

Danas (tj. to je vec jucer, hehe) sam pola dana spavala... Ne znam kaj mi je, ali morala sam se malo odmoriti...I onda popodne Lukicki... Bas nam je super bilo, velika pusa curama! *cmok*

I tak, to bi bilo to... Hvala Bogu pa cu se nadam se ovaj tjedan malo odmoriti, iako bih trebala malo i uciti... No to cemo ostaviti za poslije... Jedan dan na klizanje, pa onda Nova... A ja jos nisam sigurna di sam i kaj sam za Novu... ;-)

Idem jesti jos cokolade... :-D

Sloboda! SLOBODA! (samo tjedan dana, ali ipak... sve je dobrodoslo...)

Prezivjeli smo i danas... Fizika super prosla, zemljopis jos bolje, a i latinski je ok s obzirom na to kako sam mislila da ce biti...

Sutra je Badnjak i moj imendan! hehehehe... ;-)

Darovi za Bozic su spremni, a i danas sam dobila neke lijepe darove! Pusa mojim Santa Clausekima!

Eto, to bi bilo to... Odmor je sladak...

Jos da nam se nije pokvarilo grijanje, i da ne postoji mogucnost da Bozic provedemo kao sante leda, sve bi bilo savrseno! :-)

Bolesna sam... Grlo me jako boli, vruce mi je i skroz sam slaba... Ali se nadam da je to nesto kratkotrajno, voljela bih sutra ici na koncert... Vidjet cemo, ujutro idem doktorici ako mi veceras ne bude bolje...

Ne, u ovom postu necu lagati, ali ova me pjesma bas zabavlja... ;-)

***
So she can’t go out tonight again
Her sister’s sick, she’s gotta baby-sit
Yeah, that sounds like a pretty good excuse

Now you didn’t hear any of this from me
But things aren’t always what they seem
Brace yourself, this may come as a shock to you

Girls lie, too
We don’t care how much money you make
What you drive or what you weigh
Size don’t matter anyway
Girls lie, too
Don’t think you’re the only ones
Who bend it, break it, stretch it some
We learn from you
Girls lie, too

We can’t wait to hear about your round of golf
We love to see deer heads hanging on the wall
And we like Hooter’s for their hotwings too
Other guys never cross our minds
We don’t wonder what it might be like
How could it be any better than it is with you

Yeah, girls lie, too
We always forgive and forget
The cards and flowers you never sent
Will never be brought up again
Girls lie, too
***

Ponekad je to istina, zar ne? Ali nije vazno...

Moram uciti povijest, ali ne da mi se jos, ostavit cu to za malo kasnije... Sad je jos uvijek vrijeme za uzivanje... Danas je bio prilicno dobar dan, no dvije su stvari se posebno istaknule: raskin atentat na vlastiti mobitel ("Umri!" - definitivno najbolja stvar koju nas je naucila ;-)) i Yrinkyjev ispad crknute krave na hrvatskom...

Oh yeah, we rock...

Bas mi je sad dobro, nema veze kaj smo danas pisali matematiku (a nije ni bilo tak strasno, jedan zadatak nisam rijesila, a drugi ne znam jesu li tocni, ali to me trenutacno uopce ne dira :-)), nema veze kaj sam prosla skoro 2 sata pisala lektiru (a ni to nije bila prevelika muka, samo malo piskaranja iz knjige...a i meni je fora taj Dante), nema veze kaj jos moram uciti glazbeni (ma kaj uciti, ja cu to procitati mozda 2 puta, pa kaj je da je), nema veze kaj jos moram napisati glazbenu emisiju (vana, vecernje harmonije?)...

Jedem jabuku i slusam music... I veceras sam bas dobre volje... Sutra je novi dan...

***

wow look at you now
flowers in the window
it's such a lovely day
and i'm glad you feel the same
cos to stand up
out in the crowd
you are one in a million
and i love you so let's watch the flowers grow
...

Travis - Flowers in the Window

***

Neke me stvari stvarno znaju razljutiti i rastuziti...

Svi smo nekako živčani, atmosfera je na trenutke koma, malo fali pa da se svi međusobno posvađamo... No dobro, danas nas je ubio u pojam i taj latinski - najgori test koji sam ikad pisala...Ali sad šta je tu je...

Za sutra ionako imam raditi samo matematiku, tako da sam uglavnom slobodna, što je uvijek dobro... Tak da sam sad super, fino i dalje skidam pjesme, pokusavam slagati neke playliste kad mi se da i tak...

...
Today is gonna be the day
That they're gonna throw it back to you
By now you should've somehow
Realised what you gotta do
I don't believe that anybody
Feels the way I do about you now
Backbeat the word is on the street
That the fire in your heart is out
I'm sure you've heard it all before
But you never really had a doubt
I don't believe that anybody feels
The way I do about you now
And all the roads we have to walk are winding
And all the lights that lead us there are blinding
There are many things that I would
Like to say to you
But I don't know how
Because maybe
You're gonna be the one that saves me?
And after all
You're my wonderwall
...

...
And then she'd say, it's Ok, I got lost on the way
but I'm a supergirl, and supergirls don't cry.
And then she'd say, it's alright, I got home late tast night,
but I'm a supergirl, and supergirls just fly.

And then she'd say that nothing can go wrong.
When you're in love, what can go wrong?
And then she'd laugh the nightime into day
pushing her fear further long.

And then she'd say, it's Ok, I got lost on the way
but I'm a supergirl, and supergirls don't cry.
And then she'd say, it's alright, I got home, late last night
but I'm a supergirl, and supergirls just fly
...

Eto mene natrag iz skole, nista posebno danas (bar ne za mene - vana, cestitam na biologiji, a fuckas likovni! ;-)), malo promjene su unijeli studenti(ce) na engleskom...

Sutra pisem tu informatiku koje se moj dragi ostatak razreda vec rijesio, pa bi mi vjerojatno bilo pametnije da ucim nego da sam tu na netu, no kaj ja sad mogu... Ma ionako to vec stalno prelistavam i citam iznova, jos cu veceras to probati malo si sve sloziti u glavi pa kako bude da bude! Ne treba se oko svega previse zivcirati... (zgodno pravilo, kaj ne? jos samo da mi malo cesce pode za rukom zivjeti po njemu...)

Ceka me jos par stvari za obaviti, ponoviti povijest, latinski, probat procitati hrvatski, napisati koncerte iz glazbenog, ali treba se malo i odmoriti - pa tek sam stigla iz skole, necu valjda odmah raditi isto kaj sam radili proteklih 6 sati?!

I tako odoh ja sad jos malo prosurfati, dok mi fino glazba svira... R.E.M, Joe Cocker, Lifehouse... ima tu svega................

Da me oraspolozi, trazim pjesme za downloadanje...

Zato, dajte mi prijedloge, vase omiljene pjesme (stare, nove, oldies, bilo koji stil, hrvatski, engleski...) ili pjesme koje su vam nekad bile drage...

Crknuta sam... Jučer se digoh prije 6, jutros u pola 7, dodajte tome danas 3 sata treninga, dosta živciranja i rezultat je apsolutno fenomenalan...

Ne znam zašto, ali danas sam nekako loše volje i totalno razdražljiva... Jutros sam na svaki treneričin komentar imala sarkastičan reply, i sve me živciralo...

Sad je već malo bolje, ali još uvijek nisam baš super...no kaj se može...

***

Stojim na uglu i brisem cipele
Promijenila se Ulica druge armije
Tu sam nekad cekao prijetelje
Svoje vjere ratnike

I kad bi kod kuce bilo najgore
I kad bi mi trebalo rame za plakanje
Tu sam nekad cekao prijatelje
A danas niko nece doc


Dan za danom
Uvijek ista stvar
Ho, hoooooo......
Uvijek ista stvar
Kotrljam se gradom
Kao snijezna lavina

...

Sretan rodendan!

Nema veze sto ti ni ne znas za ovo niti ces vjerojatno ikad saznati, nema veze sto se nismo vidjeli predugo, nema veze sto nam se uvijek nesto isprijecilo...

Ja jos uvijek mislim na tebe.

U pocetku bijase rijec...

RIJEC.



*zvuk bubnjeva u iscekivanju...* Ta-da!

Blog je sluzbeno zapocet. ;-)